четвртак, децембар 01, 2011

Neka se završi u Torinu, godinu dana kasnije

Zbirka priča Neka se završi u Torinu pojavila se pre otprilike godinu dana. U međuvremenu, neki ljudi su me baš obradovali oštroumnim zapažanjima o knjizi; prijatelji su se poneli kao pravi prijatelji i na tome im hvala; zbirka je u knjižarama dobila i ne baš maštovit nadimak Torino; ovo je i dalje jedina recenzija; Čekić je objavio odličnu monografiju, a ja sam sklopio još jedan bicikl.

A pisac se postaje tek posle druge knjige, zar ne?

4 коментара:

ach је рекао...

Da. Da. Da. А pisac sa tri jednostrane ulicama. Sa fantastične lutke napravljene od 100% recikliranog materijala i sa razbarušen pas sa slomljenom gornji očnjak. I možda sa jednim bicikl sa strane, jer poznato je da, bicikl је vozilo za romanopisci i pesnici i svaki dobru knjigu treba bicikl. :)
Ali, onda moram požuriti da nauči srpski propisno dо tada... bojim se, imaćeš napisao još deset knjiga u međuvremenu... aaaah, požuriš požuriš požuriš, lenj buba iz nemačke!

spidloris је рекао...

@ach - Tvoja srpski biti bolja od moja nemački. Cvan cvancih, cvan cvancih, meglihajt zehen, ja ja.

Анониман је рекао...

Srećan ti rođendan, ni dana pre, a kamoli godinu dana kasnije! :)

Violeta

spidloris је рекао...

@Violeta - Hvala! Proslava može i nekoliko dana kasnije :)