четвртак, јун 11, 2015

Nepotrebno znanje 2



Poznajem rudara koji već dvadeset osam godina biciklom ide na posao. Nepunih jedanaest kilometara u oba smera. Vodi uredne beleške o tome. Dosad je promenio dva bicikla i dvadeset tri spoljašnje gume. Unutrašnju je probušio sedamdeset jedan put. Pao je samo jednom kad ga je oborio auto. Ostao mu je mali ožiljak na bradi. Želi da dogura do sto hiljada kilometara pre nego što ode u penziju. Ako ga posluži zdravlje, ima dobre izglede da uspe. Odskora, prilikom odlaska do okna, prinuđen je da gura bicikl tokom poslednjeg kilometra, pošto više ne može da savlada uspon. Povratak je, kako sâm kaže, banja. Ako ste na biciklu i sretnete ga, obratiće vam se sa pobratime i poželeti dobar dan. Zlo i naopako ako mu ne otpozdravite, makar samo mahanjem ili klimanjem glavom. Nema televizor, čita novine i sluša radio. Opija se domaćom ljutom dunjevačom i masno psuje svaki put kada sazna da je negde poginuo neki rudar ili biciklista.

Znam za telefonsku govornicu koja je pokvarena. I nije baš neki podatak, reći ćete. Ima ih tušta i tma takvih. Pitanje je da li iko uopšte koristi te spomenike dvadesetog veka. Samo, ova je pokvarena na naročit način. Kabini, pritom, nedostaje leva strana, pa lepo dođete biciklom i, ne silazeći s njega, oslonite se leđima o desnu stranu i na miru razgovarate. Možete besplatno da pozovete bilo koji broj u Maroku, Angoli, Ekvadoru i Letoniji. Nije mi poznato da li je kvar namerno izazvao neko stručan i vešt ili je posredi puka slučajnost. Nije ni bitno, tek, ako imate prijatelje ili rodbinu u pomenutim zemljama, a dosadili su vam skajp, vajber i ostali vidovi savremene komunikacije, ili ste se naprosto uželeli starinskog telefoniranja, odaću vam tajnu. Još je bolje, zapravo, da sami nađete govornicu. Sednete na bicikl i obilazite jednu po jednu. Samo, požurite. Čini mi se da neće proći još dugo pre nego što počnu da ih uklanjaju.

Poznajem majstora koji od starih bicikala pravi sve i svašta. Mahom su to neke korisne skalamerije, mada uradio je dosad i nekoliko skulptura. Posebno je ponosan na sedmocikl koji krasi zadnji deo njegove radionice. Meni je napravio mlin za kafu u glavi zadnjeg točka sa unutrašnjim menjačem. Točak se okreće rukama, a može i da se montira na ram i pokreće pedalama. Melje nešto krupnije nego obični mlinovi. Stoji mi, nažalost, u podrumu i skuplja prašinu. Koliko god da sam se trudio da ga očistim od ulja i masti, nikada nisam u potpunosti uspeo, pa je kafa uvek imala pomalo otužan ukus. Ako mu naručite nešto, potrudiće se da ispuni svaku vašu želju osim boje. Zelena je jedina na koju pristaje, bilo da je posredi lampa, igračka za decu, mlin za kafu ili orahe, ventilator, mikser, sprava za vežbanje, polica za knjige, ukras...

Znam za transformator dobrih vibracija. Ne, nije nikakvo prodavanje magle. Nalazi se pored ne tako prometnog puta, na mestu gde je trebalo da bude napravljena benzinska pumpa. O tome svedoče još samo zarđali kostur točionice goriva i temelj pomoćne zgrade. Iza temelja stoji strujni transformator. Sakriven je rastinjem i izdancima kiselog drveta. Neće vam biti problem da ga nađete, pošto prilično jako zuji. E sad, ovo verovatno nije sasvim bezbedno, ali ako prislonite prednji točak i gumom dodirnete transformator, osetićete prijatne vibracije. Koliko god da ste nervozni, neraspoloženi, potišteni ili setni, uskoro će vas preplaviti osećanje jake bezuzročne radosti. Samo, treba biti oprezan. Ne prilazite mu kad pada kiša i nikako ga ne dodirujte nekim metalnim delom, inače će da zavarniči. Izbledela nalepnica sa obaveštenjem "opasno po život" nije tu tek tako. I nemojte da preterujete. Dovoljno je tek nekoliko trenutaka, jer će vas već posle minut i po zaboleti glava. Ima simbolike i pravde u tome što je nesuđena benziska pumpa postala izvor dobrih vibracija za bicikliste.

Нема коментара: