Ponesen prethodnim uspehom, osećao sam odgovornost da svom
prijatelju nađem bicikl koji su mu ukrali iz hodnika zgrade. Prijavio je krađu
policiji, za svaki slučaj. Detaljno je opisao bicikl, ne zaboravivši da pomene
malo latinično slovo "s" urezano na gornjoj cevi rama. Bicikl je relativno
skupocen, a marka izuzetno retka kod nas.
Postavio sam oglas o krađi na svim sajtovima na kojima se prodaju
polovni bicikli. Obnavljao sam oglase maltene svake sedmice tokom više od pola
godine, ali uzalud. Za vreme vožnje, zagledao sam svaki veći crni ram pored
koga bih prošao. Neko vreme u rancu sam nosio deo svog profesionalnog alata – mali
prenosni elektromotor i dijamantska svrdla, za slučaj da naletim na bicikl, ali
da je vezan.
Već sam digao ruke, kada se na jednom sajtu pojavio oglas nekoga ko
se predstavio kao Veličko Zmaj. Prodavao je bicikl nalik onome koji su ukrali
mom prijatelju. Fotografije su bile mutne, što mi je dodatno pobudilo sumnju. Marka
je bila ista, a cena prilično niža od realne. Prosledio sam oglas prijatelju
koji je tada bio na moru. Zbog loših fotografija nije mogao da bude potpuno
siguran. Rešili smo da proverimo tako što ću od Velička da zatražim bolje
fotografije ili da ugovorim kupovinu. Ako gornja cev rama ima po sredini malo
latinično s, onda nema sumnje.
Kupio sam novu pripejd karticu, ubacio je u stari mobilni i pozvao Velička
Zmaja. Delovao je vrlo ljubazno preko telefona. Kazao mi je da nema svrhe da mi
šalje bolje fotografije, pošto sam zakasnio. Već je s nekim ugovorio prodaju za
sutradan. Ponudio sam dvadeset evra više ako meni proda bicikl. Pristao je za
trideset, pod uslovom da po bicikl dođem tog dana do njegovog posla.
Krenuo sam peške. Veličko je radio u velikoj prodavnici tehničke
robe. Bio je vižljast. Imao je bradu od tri dana, naočare punijeg rama i ne
više od dvadeset pet godina. Izgledao je dobrodušno. Stajao je pored bicikla i
čitao novine. Sklopio ih je i stavio na zadnju korpu kada sam prišao. Rukovali
smo se. Odmah sam bacio pogled na mesto gde je trebalo da stoji urezano slovo
s. Ram je baš tu imao neku nalepnicu. Pitao sam Velička odakle mu bicikl i
zašto ga prodaje. Kazao je da ga je dobio na poklon od tetke iz Danske i da
skuplja novac da ode na regionalno takmičenje enigmatičara. Veličko, baš si
providan, pomislio sam dok sam sedao na bicikl da ga, kao, probam. Osmotrio sam
da li ima sigurnosnih kamera u blizini. Nije ih bilo. Veličko je uzviknuo samo
jedno ne dok sam se udaljavao od njega.
Bicikl sam odmah sneo u podrum i zaključao. Novine sam prelistao i
rešio ukrštene reči. Falilo mi je samo jedno slovo. Odložio sam novine na
gomilu koja čeka zimu.
Čekao sam da mi se prijatelj vrati s odmora, pa da zajedno
proslavimo uspeh. Došao je do mene posle osam dana i doneo paket mog omiljenog
piva. Kada je video bicikl, prva reakcija bila mu je: pazi kad su promenili
točkove. Zatim, pazi kad su promenili sedište, pedale, svetla... Kada se
ispostavilo da, zlo i naopako, ispod nalepnice nema nikakvog urezanog slova,
samo što nije uzviknuo pazi kad su promenili sve.
Sutradan sam bicikl odvezao do prodavnice u kojoj Veličko radi i
ostavio ga pored ulaza. Poslao sam mu sms da ga bicikl čeka ispred prodavnice,
pa zbrisao.
Čak sam i novine stavio na zadnju korpu zajedno s porukom u kojoj
sam ukratko objasnio celu zavrzlamu. Izvinio sam se Veličku Zmaju i poželeo mu sreću
na takmičenju enigmatičara. Zamolio sam ga da dovrši ukrštene rečl. Fali mi
samo poslednje slovo pod sedam vodoravno: vrsta akvarijumske ribice, tri slova,
prva dva su "ko".
Нема коментара:
Постави коментар