четвртак, јануар 21, 2016

Vetrokaz Persa Hamburg



Boravak u Hamburgu iskoristio sam da potražim delove za svoj stari bicikl. Prijateljica mi je preporučila servis u blizini njenog veslačkog kluba. Kako je rekla, nema mu premca kada je reč o delovima za vremešne dvotočkaše.
Pred ulazom u servis nalazilo se mnoštvo skulptura od delova za bicikl, a na krovu se šepurio vetrokaz u obliku sportskog bicikla. Unutra su iza masivnog pulta stajale police s delovima. Levo je kroz odškrinuta vrata radionice dopirao sev aparata za varenje, dok je desno bilo izloženo desetak restauriranih bicikala.
Sredovečni radnik u plavom mantilu pogledao je naprslu malu spojnicu koju sam mu pružio i na solidnom engleskom rekao da bi trebalo da imaju takav deo. Otišao je u radionicu da ga potraži.
Čekanje sam prekratio razgledajući izložene bicikle. I pored nekoliko vrhunski sređenih primeraka, pažnju mi je najviše privukao stari vojni bicikl. Jedini nije bio uglancan i, na moje iznenađenje, imao je ćirilična slova nespretno urezana u ram. Pisalo je: "Smrt fašizmu – sloboda narodu", "Ua, Švabe!" i "Persa", čemu je prethodila reč koja od rđe nije mogla da se pročita.
Pošto se radnik vratio, donevši mi deo koji sam tražio, pitao sam ga za vojni bicikl. Odgovorio mi je da je to bio bicikl osnivača servisa. Nastavio sam da ga propitujem o urezanim natpisima, na šta je slegnuo ramenima i predložio mi da dođem po podne, kada će tu biti Klaudija, unuka osnivača servisa i autorka skulptura.

Klaudija je imala plavu kosu i alkicu na levoj obrvi. Nosila je crne pantalone i belu košulju, ispod čijih se podvijenih rukava naziralo nekoliko tetovaža. Kazao sam joj da sam bio jutros i da bih voleo da mi kaže nešto više o vojnom biciklu, odnosno o natpisima na njemu. Zanimao ju je uzrok moje znatiželje za natpise. Odgovorio sam joj da su na mom maternjem jeziku, na šta se osmehnula.
Ispričala mi je da je njen deda bio mehaničar. Mobilisan je kada je počeo Drugi svetski rat. Služio je u artiljerijskoj jedinici gde je na biciklu obilazio topove, održavao ih i popravljao. 1944. pao je u ruke jugoslovenskih partizana. Ostatak rata proveo je kao njihov zarobljenik. Održavao im je i popravljao topove. Na kraju rata zadržali su ga još neko vreme, da bi obučavao podoficire. Sprijateljio se, u međuvremenu, s komandantom buduće podoficirske škole, nekim Gojkom. Gojko je na kraju sredio da njenom dedi vrate bicikl s kojim su ga zarobili. Dobio ga je s urezanim natpisima. Biciklom se vratio u Hamburg. Trebalo mu je skoro godinu dana, pošto ga je uhvatila zima, dva puta su ga hapsili, jednom su mu umalo ukrali bicikl... Po povratku, osnovao je servis.
Pitao sam je da li zna šta znače natpisi. Naravno, odgovorila mi je. Prva dva su parole u duhu vremena, dok je o poreklu imena Persa njen deda imao nekoliko teorija koje joj je pričao kad je bila mala. Iako nijedna verovatno nije istinita, bile su joj zanimljive kao priče. U svakom slučaju, ime se svidelo njenom dedi, pa je svoj servis nazvao Persa. Kada je primetila da je sumnjičavo gledam, izvela me je napolje i pokazala mi natpis iznad ulaza. Nisam ga odmah primetio, pošto su slova bila tanka i neupadljiva, od savijenih žica za točkove. Zaista je pisalo: Fahrradwerkstatt Persa Hamburg.
Rekao sam Klaudiji da mi je pala na pamet ideja zašto je neko urezao "Persa" u ram bicikla. Obećao sam joj da ću napisati priču o tome i poslati joj. Kazala mi je da zna prijateljicu koja će joj pomoći oko prevoda. Ako joj se priča bude svidela, napraviće mi zauzvrat skulpturu. Zamolio sam je za vetrokaz sličan onom na krovu njenog servisa. Osmehnula se i kazala da nema problema, ali da sumnja da može da ga pošalje poštom. Rekao sam joj da ću rado lično doći po svoj vetrokaz.

Нема коментара: